GRADNJA CRKVE

Nek se čuje sada pjesma ova,
U Derventi bit će crkva nova.

Mi gradimo crkvu svetom Juri,
Ovog ljeta, jer se nama žuri.

Pomozi nas ti naš Jure sveti,
Jer gradimo crkvu u Derventi.

Obišo sam skoro pola svijeta,
Ništa nije k'o naša Derventa.

Što čitate ove pjesme svete,
Napisa vam parok iz Dervente.

PJESMA DERVENTI

Biser grade na sjeveru Bosne,
Dervenćani s tobom se ponose.
Tvoja duša znana od davnine
Jer si dika ravne Posavine.

Ti si naša i majka i strina,
A grli te ta divna Ukrina.

Iz tvog centra sveti Juraj zbori
Gdje ste sada golubovi moji.
Golubovi derventskoga roda
Sjetite se zavičaja svoga.

Tvoja sela na sve četiri strane
Živjela su s pjesmom i bez mane.
Puna sreće, cvijeća i perivoja,
A sad pusta, o žalosti moja.

Ante Nikolaš

Pjesma Rodnom kraju

Ovu pjesmu neka cuje svako,
kako Filip pravi crkvu lako.
Otvorio stranicu nam zupe,
da se Dervencani svi redom okupe.

Desna ruka Mario je bio
pa paroku malo objasnio.
Stavi slike i napisi nesto,
nek nam nasi navracaju cesto.

Svi se misle i kroje planove ,
kako doci do Dervente ove.
Stranica je najljepsa na netu,
Dervencani vole je k'o svetu.

Sada narod Posavine cuje,
da Derventa opet napreduje.
Zupnik Filip poziva svu raju ,
da Derventu ne zaboravljaju.

Moli Filip dajte koju marku,
da napravim crkvu istu naku.
Pamte ljudi nas toranj i zvono,
neka opet zazvoni nam ono.

Tesko mi se u tudjini dise,
oj Dervento volim te najvise.
Daju ljudi i pare i novce,
pa da vide opet novo zvonce.

Hvala Bogu i svetome Juri,
svima nam se iz tudjine zuri.
Da vidimo kako crkva cvjeta
u Derventi jos ovoga ljeta.

Svaki onaj k'o Derventu u srcu nosi
odvojice koji euro pa makar da i prosi.
Ako Bog da opet cemo moci
na ponocku u Derventu doci.

Oj Dervento majko nasa mila ,
zasto nisi kao sto si bila.
Bices opet vesela i fina ,
poruka je Derventski fakina.

Svaka ptica svome jatu leti,
a ja idem miloj nam Derventi.
Oj zupnice ziv nam i zdrav bio
i polako crkvu izgradio.
Bice opet kola i sargije
kao nekad u Derventi prije.

Zoran Filipović

OBNOVA CRKVE

Oj, Dervento mili grade moj,
Tebi će se vratit narod tvoj.
Jer razloga za to ima dosta,
Župnik Filip gradit crkvu osta.

Graditeljska ljubav sad je veća,
Rušitelje sad napusti sreća.
Bit će crkva kao što je bila,
A sa crkvom i sreća zaživila.

Bijeli zvonik visoko se vije,
Zvono s njega nad Dervntom bdije.

Oj, župniče na svemu ti hvala,
Gradiš crkvu, kao katedrala.
Derventa nam sad graditelja ima,
Filip, župnik naš, ponos nam je svima.

Josip Ivušić

Poruka sveta

U proljeće nakon mnogo ljeta,
stiže nama ta poruka sveta.

Da je krajnje vrijeme koje stiže,
Svetog Jure crkva da se dize.

Javljaju se ljudi sa svih strana,
sve podrške iz dana u dana.

Preko weba župljani se čuju,
upoznaju i preporučuju.

Gradit će se naša Crkva sada,
izgledat će kao i nekada

dok smo tamo sretno mi živili,
ženili se i djecu krstili.

Sv. Jure snagu sad nam daj,
dio Raja Derventski je kraj.

Ivan Olujić

NEKA NAMA FILIPA PAROKA
BIĆE CRKVA PRIJE SVETOG ROKA

Dragi bože na svemu ti hvala
što nam posla velečasnog mala

Svira pjeva i sastavlja šale
kad smo čuli oči su nam stale,

Igra pjeva pomalo pjevuši
crkva mu je derventska na duši,

Crkve kaže bez vjernika nema
za gradnju se on ozbiljno sprema,

Svaka misa više je vjernika
za gradnju je to prava prilika,

Nije lako iskupiti raju
posebito koji novac daju,

Svaka misa vjernika je više
i danas se sasvim lakše diše,

Zvonik bijeli kao labud stoji
sad se parok ne treba da znoji,

Novac stiže razni matrijali
neće više da za crkvu fali,

Sad je lakše i zvona se čuju
dušmani bi nešto da opsuju,

Gradnja crkve napreduje dalje
a novac se svakog dana šalje,

Lijep je zvonik i crkva će biti
pjevaćemo a i sretni biti,

Neka nama Filipa paroka
crkva će nam biti prije roka,

Moguće je do Svetoga Jure
neka pare malo brže cure,

Velečasni Filipe Maršiću
Bog te poslo u našu zaštitu,

Crkvu ćeš nam lijepu napraviti
vjernici te nikad zaboraviti.

Šerif Isaković

Moj sokak

Moj sokak je prilično tužan,
njegov život je objektivno ružan,
Nekada je bio ljepotica kraja,
a sada tu više nema raja.

Ne čuje se pjesma bećara
što pjevaju pjesme ojkavice,
ni šargija što nam srce para
ni mirisa svježe šljivovice.

Od kad sunce moj zavičaj grije
Bišnja nikad tako tiha nije.

Ante Nikolaš