Zahvalio je roditeljima na daru života, te sve prisutne podsjetio na njihovo krštenje i obećanja koja su za njih dali njihovi roditelji. Krštenje je vanjski znak da postajemo djeca Božja, a kakvo treba biti dijete Božje svatko od nas to dobro zna. Koliko smo se trudili uistinu u svom životu da drugi na nama mogu prepoznati da smo djeca Božja i koliko smo to u stvarnosti bili najbolje će svatko odgovoriti za sebe, ali moramo se truditi da tu sliku djeteta Božjeg u sebi što bolje oslikamo, kako bismo uistinu jednog dana zaslužili i boraviti u očevu Domu u nebesima kao djeca dostojna tog očinskog doma. U svakog čovjeka, pa i u ovo dijete Bog je udahnuo svoj životvorni Duh, koji je vječan i koji nam je znak da smo stvoreni za zajedništvo s Njim u njegovu Kraljevstvu, a na zemlji smo samo prolaznici. Nakon sv. Mise župnik je morao poći u Omeragiće gdje je bila još jedna sv. Misa i blagoslov, te se pridružio poslijepodne rodbini i prijateljima obitelji Fabrični, koji su krštenje proslavili u kripti naše župne crkve. Druženje uz pjesmu i zvuke šargije i violine potrajalo je do kasno poslijepodne.